Povijest Rolexa: Kako je Hans Wilsdorf stvorio najpoznatiji brend luksuznih satova

Rolex je danas jedno od najprepoznatljivijih imena u svijetu satova, no njegova priča započinje mnogo prije nego što je kruna postala globalni simbol prestiža. Osnivač Hans Wilsdorf rođen je 1881. godine, a nakon što je kao dječak ostao bez roditelja, za njega su se pobrinuli ujaci. Zahvaljujući prodaji uspješne obiteljske tvrtke omogućili su mu školovanje u elitnim ustanovama, gdje je pokazivao izniman talent za jezike i matematiku. Nakon razdoblja putovanja zaposlio se u švicarskoj tvrtki za satove Cuno Korten u La Chaux-de-Fondsu. Tamo je svakodnevno navijao i kontrolirao stotine satova, stječući znanje koje će kasnije biti ključno za njegovu karijeru. Preseljenjem u London 1903. upoznao je Alfreda Davisa, čovjeka koji će postati njegov poslovni partner.

Godine 1905. nastaje tvrtka Wilsdorf & Davis. U vrijeme kada su džepni satovi dominirali među gospodom, Wilsdorf je vjerovao da ručni sat može biti jednako precizan, ali i praktičniji. Mehanizme su nabavljali od Hermanna Aeglera, ugrađivali ih u britanska kućišta te ih prodavali londonskim draguljarima koji su na brojčanike stavljali vlastita imena. Tek mali žig „W&D” na stražnjoj strani otkrivao je njihovo podrijetlo.

Tri godine nakon osnutka tvrtke Wilsdorf je registrirao ime Rolex. Kasnije je objasnio da je mjesecima pokušavao kombinirati slova abecede dok mu se jednog jutra, tijekom vožnje londonskim omnibusom, nije pojavila riječ „Rolex”. Godine 1911. otvoren je prvi ured u La Chaux-de-Fondsu, a proizvodnja satova odvijala se u prostorima Maison Aeglera u Bienneu.

Rolex je ubrzo počeo nizati uspjehe. Već 1910. postao je prvi ručni sat koji je dobio Swiss Certificate of Chronometric Precision. Četiri godine kasnije londonski opservatorij Kew dodijelio mu je certifikat klase A, priznanje koje su dotad dobivali isključivo pomorski kronometri. Ipak, Wilsdorf nije bio potpuno zadovoljan. Smatrao je da laboratorijski uvjeti ne predstavljaju stvarni život te da sat mora ostati precizan bez obzira na okolnosti u kojima se koristi.

Zbog visokih poreza na plemenite metale i neugodnosti koje je doživljavao zbog njemačkog prezimena tijekom ratnog razdoblja, Wilsdorf je 1915. preselio sjedište iz Londona u Bienne. Već 1919. Rolex se seli u Ženevu i nastavlja poslovanje pod nazivom Montres Rolex SA. Sljedećih godina fokus tvrtke bio je na rješavanju problema vode i prašine, što će dovesti do jednog od najvažnijih izuma u povijesti urarstva.

Godine 1926. predstavljen je Oyster, hermetički zatvoreno kućište koje je štitilo mehanizam od vode i prašine, a pritom omogućavalo normalno korištenje sata. Iako je Oyster danas neraskidivo vezan uz Rolex, patent za koncept pripadao je švicarskim urarima Paulu Perregauxu i Georgesu Peretu. Wilsdorf je prepoznao potencijal njihova rješenja, otkupio patent i pretvorio ga u temelj jedne od najuspješnijih marketinških kampanja u industriji.

Svjetsku pozornost Oyster je privukao kada ga je britanska plivačica Mercedes Gleitze nosila tijekom preplivavanja La Manchea. Rolex je taj događaj obilato promovirao, a satove je izlagao u akvarijima kako bi demonstrirao njihovu otpornost.

Pet godina kasnije stigao je još jedan ključan korak. Rolex je 1931. predstavio Oyster Perpetual, prvi model s automatskim navijanjem temeljen na rotoru koji iskorištava pokrete ruke korisnika. Iste godine zaštićen je i danas prepoznatljiv logotip krune s pet vrhova.

Nakon što su riješeni izazovi vezani uz preciznost, vodootpornost i navijanje, Rolex se okrenuo svijetu sporta, istraživanja i rekorda. Tijekom međuratnog razdoblja satovi marke nalazili su se na rukama brojnih pionira. Stewart Blacker nosio je Rolex Oyster tijekom prvog fotografiranja Mount Everesta iz zraka 1933. godine, dok su Owen Cathcart-Jones i Ken Waller tijekom rekordnog leta između Engleske i Australije isticali preciznost svojih Rolex satova unatoč ekstremnim klimatskim uvjetima. Slično je govorio i Sir Malcolm Campbell nakon postavljanja kopnenog brzinskog rekorda na Bonneville Salt Flatsu.

Takvi pothvati pokazali su se najboljom mogućom reklamom. Do početka Drugog svjetskog rata brojni piloti RAF-a kupovali su Rolexe kao pouzdaniju alternativu standardnim satovima. Kada su mnogi od njih završili u njemačkom zarobljeništvu i ostali bez svojih satova, Wilsdorf je ponudio da im ih zamijeni bez naknade. Posebno je poznata priča o kaplaru Charlesu Jamesu Nuttingu, koji je iz logora Stalag Luft III 1943. naručio Oyster Chronograph referencu 3525. Wilsdorf mu je osobno odgovorio te potvrdio narudžbu.

Poslijeratno razdoblje obilježeno je predstavljanjem modela koji će oblikovati Rolexovu budućnost. Air-King stigao je 1945. kao počast pilotima RAF-a i brzo postao omiljen među zrakoplovcima. Iste godine predstavljen je Datejust, prvi automatski sat s datumom koji se automatski mijenja u ponoć. Uz njega je debitirala i Jubilee narukvica, koja je s vremenom postala jednako prepoznatljiva kao i sam model.

Rolex je 1953. lansirao Explorer kako bi obilježio osvajanje Mount Everesta od strane Sir Edmunda Hillaryja i Tenzinga Norgaya. Već godinu dana kasnije stigao je Submariner, model koji je prošao opsežna testiranja u stvarnim uvjetima, uključujući dubinska ronjenja i višesatne boravke pod vodom.

Sredinom pedesetih Pan Am se obratio Rolexu sa zahtjevom za satom koji može pratiti dvije vremenske zone. Rezultat je bio GMT-Master, model čiji je mehanizam omogućavao praćenje lokalnog i GMT vremena istovremeno. Godine 1956. predstavljeni su Milgauss, razvijen za rad u snažnim magnetskim poljima, te Day-Date, luksuzni model izrađen isključivo od zlata ili platine, poznat po prikazu dana i datuma. Ubrzo nakon toga pojavljuje se i Lady-Datejust, prvi ženski Rolex s kronometarskim certifikatom.

Kronografi su također zauzimali važno mjesto u razvoju brenda. Oyster Chronograph referenca 6234 smatra se pretečom Daytone, dok je referenca 6238 među kolekcionarima poznata kao Pre-Daytona. Godine 1963. stiže Cosmograph 6239, a ime Daytona postupno se počinje pojavljivati na brojčaniku. Iako u početku nije ostvario velik komercijalni uspjeh, popularnost modela eksplodirala je nakon što ga je počeo nositi Paul Newman. Zajedno sa Steveom McQueenom, Newman je značajno pridonio transformaciji Rolexa iz cijenjenog proizvođača u globalni simbol statusa.

Krajem šezdesetih nastaje i kolekcija Cellini, nazvana po talijanskom umjetniku Benvenutu Celliniju, namijenjena elegantnim modelima od plemenitih metala. U isto vrijeme Rolex predstavlja Sea-Dweller, prvi sat opremljen ventilom za ispuštanje helija, dok početkom sedamdesetih dolazi Explorer II, razvijen za istraživanje špilja.

Početkom osamdesetih pojavljuje se GMT-Master II s novim kalibrom 3085 i dodatnim mogućnostima podešavanja vremenskih zona. Devedesetih Rolex lansira Yacht-Master, model koji je zamišljen kao luksuznija interpretacija Submarinera. Prvi primjerak predstavljen je 1992. godine u zlatnom kućištu promjera 40 mm, dok je dvije godine kasnije stigla i verzija od 35 mm.

Nakon dvadeset godina bez potpuno novog modela, Rolex je 2012. predstavio Sky-Dweller. Sat promjera 42 mm razvijen je za putnike kojima je potrebno pratiti više vremenskih zona, a njegove prve reference bile su 326938, 326939 i 326135.

Iako se priča o Rolexu često sažima kroz nekoliko najpoznatijih modela, povijest brenda mnogo je opsežnija. Razvoj novih tehnologija, suradnje s istraživačima, pilotima i sportašima te kontinuirano širenje kolekcije samo su dio nasljeđa koje je tijekom više od stoljeća oblikovalo jedan od najpoznatijih proizvođača satova na svijetu.

Fotografije: Bob's Watches, Vintage Watch Straps, Hodinkee, Rolex Magazine