Ian Fleming: čovjek koji je stvorio Jamesa Bonda

Kad se govori o Jamesu Bondu, najčešće se raspravlja o tome tko je bio najbolji 007, koji je Aston Martin najljepši ili koji je sat Bond nosio u pojedinom filmu. Rjeđe se, međutim, postavlja pitanje kako je uopće nastao lik koji je tijekom posljednjih sedamdeset godina postao sinonim za tajnog agenta. Odgovor se krije u životu njegova autora, Iana Fleminga, čovjeka koji nije morao izmišljati svijet špijunaže, dovoljno ga je dobro poznavao da ga pretoči u književnost.

Fleming je rođen 1908. godine u imućnoj britanskoj obitelji. Nakon školovanja na Etonu i kratkog boravka na Kraljevskoj vojnoj akademiji u Sandhurstu, okušao se u različitim profesijama. Radio je kao novinar Reutersa, bio je burzovni mešetar i bankar, no nijedna od tih karijera nije ga u potpunosti ispunjavala. Tek će tijekom Drugog svjetskog rata pronaći okruženje koje će obilježiti ostatak njegova života. Kao osobni pomoćnik admirala Johna Godfreya u britanskoj Pomorskoj obavještajnoj službi sudjelovao je u planiranju brojnih tajnih operacija, surađivao s vojnim i političkim vrhom te iz prve ruke upoznao način na koji funkcionira svijet obavještajnih službi. Iako nikada nije bio agent na terenu poput Jamesa Bonda, njegova je uloga bila dovoljno bliska tom svijetu da kasnije može pisati o njemu s uvjerljivošću kakvu su rijetki autori posjedovali.

Nakon završetka rata Fleming se našao u sasvim drugačijem životu. Radio je kao direktor vanjskih poslova u medijskoj kući Kemsley Newspapers, putovao, družio se s britanskom elitom i uživao u životu koji je spajao posao i zadovoljstvo. Ipak, nešto je nedostajalo. Ratna dinamika zamijenjena je uredskom rutinom, a čovjek naviknut na tajne operacije i stalni osjećaj neizvjesnosti tražio je novi izazov. Taj izazov pronašao je u pisanju.

Godine 1952., neposredno prije vjenčanja sa suprugom Ann Charteris, Fleming je otputovao u svoju kuću Goldeneye na Jamajci. Kuća, smještena na obali Karipskog mora, već je tada predstavljala njegov privatni bijeg od Londona. Ondje je odlučio napisati roman koji mu se godinama vrtio po glavi. Kasnije će priznati da je pisanje započeo ponajviše kako bi se odvratio od nervoze prije vjenčanja, no ono što je nastalo tijekom sljedećih nekoliko tjedana promijenit će njegov život. Roman Casino Royale predstavio je svijetu Jamesa Bonda, tajnog agenta britanske službe MI6 pod kodnim brojem 007.

Ime glavnog junaka nije odabrao zato što je zvučalo egzotično ili herojski. Upravo suprotno. Fleming je želio najobičnije moguće ime. Na polici svoje kuće imao je knjigu američkog ornitologa Jamesa Bonda pod naslovom Birds of the West Indies i zaključio kako ne postoji jednostavnije, neutralnije ime za čovjeka koji će obavljati izvanredne zadatke. Bond je trebao biti profesionalac, a ne romantični junak. Tek će kasnije prerasti u jednu od najvećih ikona popularne kulture.

Iako je Fleming često tvrdio da Bond nije njegova autobiografija, teško je zanemariti brojne sličnosti između autora i njegova junaka. Obojica vole dobro krojena odijela, kvalitetne automobile, vrhunske restorane, fine cigarete i precizno izrađene predmete. Fleming je bio strastveni kolekcionar iskustava. Znao je prepoznati kvalitetu u svemu, od satova i nalivpera do vina i hotela. Upravo je ta opsjednutost detaljima postala jedan od razloga zbog kojih Bondov svijet djeluje toliko uvjerljivo. Čitatelj ne dobiva samo priču o špijunu, nego i pogled u svijet u kojem svaka odluka, od izbora pića do modela automobila, ima svoje opravdanje.

Velik dio Flemingove inspiracije dolazio je iz ljudi koje je susretao tijekom života. Mnogi povjesničari smatraju da Bond nije nastao prema jednoj osobi, nego kao spoj različitih karaktera koje je upoznao tijekom rata. U njegovim romanima mogu se prepoznati osobine stvarnih obavještajaca, vojnih časnika, diplomata i pustolova. Fleming je njihove navike, način govora i karakterne crte spajao u jednog lika koji je utjelovio ideal britanskog profesionalca, čovjeka koji ostaje smiren čak i u najopasnijim situacijama. Jednako zanimljiv kao i sam Bond bio je Flemingov način rada. Svake godine odlazio bi u Goldeneye kako bi napisao novi roman. Njegova rutina bila je gotovo vojnički precizna.

Dan je započinjao u 7:30 ujutro. Fleming bi ustao s prvim pticama, zaplivao u Karipskom moru, a zatim se vratio na doručak. Omiljeni izbor bila je kajgana, nakon koje bi još neko vrijeme proveo u vrtu, promatrajući more i pripremajući se za nekoliko sati potpunog fokusa. Nije odgovarao na pisma, nije primao goste i nije dopuštao da ga išta prekida.

Točno u deset sati sjedao bi za pisaći stroj. Cilj nije bio napisati savršeno poglavlje, nego ostvariti zadani broj riječi. Svakoga dana napisao bi oko 1.500 riječi, bez vraćanja na prethodne stranice i bez uređivanja teksta. Vjerovao je da je uređivanje neprijatelj ritma te da se priča mora izliti na papir dok je još živa. Tek kada bi rukopis bio dovršen, vraćao bi se na ispravke.

Nakon jutarnjeg rada slijedio je sasvim drukčiji tempo. Oko podneva odlazio bi na ronjenje u uvalu ispred Goldeneyea, često tražeći jastoge, a potom bi ručao uz nekoliko čaša pink gina. Poslijepodne je bilo rezervirano za siestu, ritual koji je smatrao jednako važnim kao i samo pisanje. Odmor nije doživljavao kao gubitak vremena, nego kao dio procesa koji omogućuje da se sljedećeg dana ponovno sjedne za pisaći stroj s jednakom koncentracijom.

Predvečer bi se ponovno vratio u vrt, još jednom zaplivao, a u pet sati započeo drugi, kraći blok pisanja. Tada bi napisao dodatnih petsto riječi, numerirao stranice rukopisa i spremio ih u mapu, čime je radni dan službeno završavao. Večer je bila rezervirana za večeru i partiju Scrabblea sa suprugom Ann, dok je oko deset sati odlazio na spavanje.

Ukupno je svakoga dana napisao približno dvije tisuće riječi. Tim ritmom dovršavao je jedan Bondov roman za svega šest do osam tjedana. Flemingov raspored možda danas djeluje gotovo nevjerojatno, no upravo ta dosljednost objašnjava kako je iz godine u godinu uspijevao stvarati romane koji su postali temelj jedne od najvećih franšiza u povijesti popularne kulture.

Nakon uspjeha prvog romana odlučio se počastiti neobičnim poklonom, pozlaćenim pisaćim strojem Royal Quiet De Luxe. U pismu supruzi duhovito je napisao kako želi provjeriti može li na zlatnom pisaćem stroju pisati "zlatne riječi". Upravo će na tom pisaćem stroju nastati većina romana o Jamesu Bondu, a sam predmet s vremenom će postati gotovo jednako legendaran kao i Bondov Aston Martin ili Walther PPK.

Fleming nije bio pisac koji je zanemarivao činjenice. Naprotiv, bio je iznimno pedantan kada je riječ o detaljima. Istraživao je oružje, automobile, zrakoplove, restorane i pića kako bi sve što se pojavljuje u njegovim romanima bilo vjerodostojno. Kada su mu stručnjaci za vatreno oružje ukazali da Bondova Beretta nije najbolji izbor za profesionalnog agenta, prihvatio je kritiku i zamijenio je Waltherom PPK, pištoljem koji će kasnije postati jedan od zaštitnih znakova lika. Takva spremnost na učenje pokazuje koliko je Fleming ozbiljno pristupao vlastitom radu. Njegov cilj nije bio napisati fantastične priče, nego uvjerljive priče koje će čitatelja navesti da povjeruje kako se sve to doista moglo dogoditi.

Ipak, Bond nije odmah osvojio književnu kritiku. Prvi romani često su opisivani kao trivijalna zabava, prepuna nasilja i pretjeranog luksuza. Mnogi su ih smatrali prolaznim štivom koje neće ostaviti značajniji trag. Fleming nije skrivao da ga takve kritike pogađaju, no publika je reagirala sasvim drugačije. Svaki novi roman prodavao se bolje od prethodnog, a međunarodnu popularnost Bond je stekao kada je američki predsjednik John F. Kennedy uvrstio From Russia with Love među svoje omiljene knjige. Odjednom je cijeli svijet želio upoznati britanskog agenta koji je pio martini, vozio sportske automobile i spašavao svijet bez gubitka stila.

Fleming, međutim, nije doživio puni razmjer vlastitog uspjeha. Umro je 1964. godine od posljedica srčanog udara, u dobi od samo pedeset i šest godina. Iza sebe je ostavio dvanaest romana i dvije zbirke pripovijedaka o Jamesu Bondu, ne sluteći da će njegov junak nastaviti živjeti kroz desetljeća, brojne autore i jednu od najuspješnijih filmskih franšiza u povijesti.

Ono što Jamesa Bonda i danas čini relevantnim nije samo špijunska radnja. Fleming je stvorio lik koji predstavlja određenu filozofiju života. Bond cijeni kvalitetu, ali nikada nije rob luksuza. Poznaje vina, automobile, satove i odijela, no nijedna od tih stvari nije sama sebi svrha. One su dio karaktera čovjeka koji vjeruje da se profesionalnost očituje u svakom detalju. Upravo zato Bond nikada nije bio samo tajni agent. Postao je simbol muškog stila, samopouzdanja i svijeta u kojem su disciplina, znanje i dobar ukus jednako važni kao hrabrost.

Možda je upravo u tome najveća Flemingova ostavština. Nije napisao samo seriju uspješnih romana, nego je stvorio moderni mit koji i danas oblikuje način na koji zamišljamo idealnog gentlemana. Malo je autora čiji je književni lik nadživio vlastito vrijeme, promijenio popularnu kulturu i postao globalni simbol elegancije. Ian Fleming uspio je upravo u tome, a sve je počelo jednog jutra u kući Goldeneye, kada je odlučio sjesti za pisaći stroj i napisati priču o čovjeku koji će zauvijek promijeniti svijet špijunskih romana.

Fotografije: Pinterest