Cartier Santos i Tank: Priča iza dva najpoznatija sata na svijetu
Postoje brendovi o kojima se lako piše, i onda postoji Cartier. Ovdje standardni rječnik industrije jednostavno ne funkcionira, jer nema smisla spominjati preciznost mehanizma, tehničke tolerancije ili otpornost na vodu, a o cijenama na tržištu polovnih satova bolje je ni ne započinjati razgovor. Ono što preostaje, kad se sve to skloni, jesu linija, omjer i ideja koja stoji iza dizajna. I upravo se pokazuje da je to jedino što je od početka bilo važno.
Cartier je to shvatio prije svih ostalih. Riječ je o proizvođaču koji posjeduje ukus, a ukus se u ovom poslu ne da ni kupiti ni izvesti tehnologijom niti prenijeti licencom, zato je toliko rijedak. Zanimljivo je da je ovaj francuski modni dom danas, gotovo u tišini, dogurao do pozicije drugog najvećeg proizvođača satova na planeti prema prihodu, odmah iza Rolexa, i pritom je najbrže rastuće ime među deset najvećih igrača. Prije dvadesetak godina ljudi iz svijeta satova ovu su marku svrstavali u nakit, a ne u ozbiljno urarstvo. Vrijeme je pokazalo da su pogriješili.
Godine 1904. Pilot Alberto Santos-Dumont žalio se svom prijatelju Louisu Cartieru da tijekom letenja jednostavno nema slobodnu ruku da izvadi i pogleda džepni sat. Iz te svakodnevne frustracije rodilo se rješenje u obliku sata pričvršćenog direktno na zapešće, jedan od najranijih uopće napravljenih na taj način. Nije nastao iz dizajnerske vizije nego iz praktične nužde, a prijateljstvo dvojice muškaraca trajalo je do kraja njihovih života, što se u pričama o satu rijetko spominje.
Prošlo je već više od stoljeća, a osnovni crtež ostao je gotovo netaknut. Šarafi koji se vide na okviru nisu dekorativni dodatak – nekad su doslovno bili ono što je držalo kućište spojenim, a tek se kasnije pretvorilo u zaštitni znak. Rubovi brojčanika su blago zaobljeni, a krakovi izlaze iz kućišta glatko, bez ikakvog vidljivog prijeloma linije, zbog čega cijeli sat ostavlja dojam duguljastog i tankog oblika, ne masivnog.
Verzija u žutom zlatu, s remenom od aligatorske kože, otkriva nešto što čelična inačica jednostavno nema. Zlatna površina hvata svjetlo na uglačanom okviru i reflektira ga snažno, dok bočna stijenka kućišta gotovo istovremeno potamni u sjenu. Pod osvjetljenjem izloga sat konstantno mijenja sjaj kako se ruka pomiče. Brojčanik je posrebren, sredina mu je satinirana, brojevi su rimski, a kazaljke oblikovane poput čeličnog mača.
Mehanizam u unutrašnjosti, ručno navijani kalibar 430 MC, visok je jedva nešto preko dva milimetra i baš zahvaljujući toj tankoći kućište uspijeva ostati ispod osam milimetara debljine. Da su ugradili automatski mehanizam, kućište bi moralo biti deblje, a time bi cijela proporcija bila narušena.
A onda postoji ime koje samo po sebi zvuči čudno za jedan sat, Tank. Najelegantniji dress sat u povijesti, onaj koji se nosi na svečanim večerama, model koji su na ruci imali Jackie Kennedy i Andy Warhol te velik broj najbolje odjevenih muškaraca prošlog stoljeća.
David Cairns/Express/Getty Images; Courtesy of Christie's
No vratimo se u 1917. godinu. Rat traje već treću zimu, Louis Cartier boravi u Parizu, a tema razgovora je Renault FT, lagani francuski tenk s kupolom koja se mogla u potpunosti okretati, vozilo koje je promijenilo ratovanje. Prema priči koju Cartier nikada nije opovrgnuo, Louis je te tenkove vidio uživo na zapadnoj fronti i jednostavno nije mogao izbaciti taj oblik iz glave.
Pogleda li se Tank iz ptičje perspektive, taj se izvorni crtež i dalje prepoznaje. Bočne trake kućišta, poznate kao brancards, predstavljaju gusjenice vozila. Samo kućište simbolizira trup tenka. Sitni uzorak minutne staze na brojčaniku, chemin de fer, u minijaturi ponavlja izgled tih gusjenica. Louis je zadržao oblik, a maknuo sve što je podsjećalo na rat.
Prvi napravljeni primjerak poslan je 1918. generalu Johnu Pershingu, zapovjedniku američkih ekspedicijskih snaga u Europi.
Kad je model, nazvan Tank Normale, konačno stigao u prodaju 1919. godine, napravljeno ih je svega šest komada. Šest primjeraka, toliko je iznosila prva serija onoga što će kasnije postati najkopiraniji oblik kućišta u cijeloj povijesti satova, prodavanih ručno, jedan po jedan, u Parizu.
I baš u tome leži tajna njegove trajnosti. Dok su svi ostali tadašnji proizvođači i dalje samo smanjivali dimenzije džepnih satova i spajali ih na kožnu traku, Louis Cartier je pogledao jedan od najružnijih simbola svog doba, prepoznao u njemu čistu liniju i pretvorio je u ljepotu. Okrugli satovi jednostavno pokazuju vrijeme. Tank pokazuje da je netko donio odluku. Sve kasnije varijacije; Louis, Américaine, Française, Cintrée i Must, samo su nastavak te iste odluke.
Dva sata, nastala u razmaku od trinaest godina, iz iste ruke, oba rođena jer netko nije mogao obaviti nešto jednostavno pa je zatražio pomoć od Louisa Cartiera. Jedan iz 1904., drugi iz 1917. Pilot kojem su ruke bile prezauzete da pogleda koliko je sati, i strojevi koji su gazili preko rovova.
Fotografije: Cartier, Christie's
Komentari