Intervju s Vladimirom Mikićem i Natašom Trbović: Kreativni par iza studija Intera
- Antonio Ljubic
- prije 3 dana
- 7 min čitanja
Updated: prije 8 sati
Ne sjećam se više kamo sam točno išao, ali sjećam se da sam zbog izloga zastao. Nije bilo neonskih natpisa ni velikih reklama, ali nešto u tom prostoru me natjeralo da zavirim unutra. Ušao sam bez velikih očekivanja, a izašao s osjećajem da sam otkrio jedno od onih mjesta o kojima ne pričaš svakome. Pravu malu tajnu u srcu grada. To je bio moj prvi susret s Interom.
Na novoj adresi Kralja Držislava 8, u samom centru Zagreba, Intera već trideset godina dosljedno gradi svoju priču iza koje stoje Nataša Trbović i Vladimir Mikić.

Vladimir je arhitekt koji je dio iskustva stekao u Zürichu, Nataša je krenula iz znanosti pa završila u estetici i detaljima. Njih dvoje danas zajedno sa svojim nećakom Lovrom Vlajkijem i kolegom Patrikom Momčinovićem, vode showroom koji ne izgleda kao klasičan dućan. Sve izgleda promišljeno, ali nenametljivo, dovoljno da vam na sekundu uspori dan i natjera vas da uđete. Njihova priča počinje iz čiste strasti prema oblikovanju prostora, a danas, više od dva desetljeća kasnije, Intera je postala prostor u kojem se živi dizajn i to onaj koji traje, koji komunicira i koji ima dušu.
U nastavku ovog ekskluzivnog intervjua pričamo o njihovim počecima, kako su razvili vlastiti brend Element i zašto im je showroom zapravo produžetak doma, a ne prodajni prostor.

Kada ste prvi put shvatili da dizajn nije posao, već prava strast i kako je ta strast oblikovala Interu?
Vladimir: Još tijekom studija arhitekture shvatio sam da me interijeri puno više zanimaju od drugih područja arhitekture. Već tada sam počeo ići na sajam namještaja u Kölnu, gdje sam se prvi put susreo s brendovima i dizajnom koji me osvojio. Funkcionalan, promišljen, dobro izrađen. Nakon faksa radio sam u uredu Stefana Zwicky-a u Zürichu, specijaliziranom za interijere i tu sam shvatio da je to ono čime se stvarno želim baviti.

Nataša: Ja sam završila kemiju ali sam vrlo brzo shvatila da to nije put kojim ću ići. U jednom trenutku bilo je jasno da me vuče prema dizajnu, između mode i interijera. Iako su to možda na papiru različita područja, ono što ih povezuje je osjećaj za detalj, estetiku i emociju koju prostor ili predmet može izazvati. Zajedno smo gradili posao u kojem uživamo. Dizajn nam je strast.

Ako Intera ima svoju dušu, a vjerujemo da ima, onda je to definitivno njihov mali tim. Od samog početka Nataša i Vladimir su sve radili sami; od biranja brendova do slaganja showrooma. Ta bliska, osobna razina rada se nije nikad izgubila, iako su se s vremenom stvari mijenjale, rekla nam je Nataša.
Od 2023. im se u novom showroomu na adresi Kralja Držislava 8, pridružio i njihov nećak Lovro, koji je od malena okružen dizajnom, a njegov dolazak ih je osuvremenio kažu. Lovro vodi cijelu prodaju i operativno poslovanje te društvene mreže, a prošle godine im se priključio i Patrik koji se brine o cijeloj logistici, od skladišta do isporuka i bez njega bi sve bilo puno teže. S obzirom na to da posao i dalje raste, uskoro im se pridružuje i novi član.
“Intera je i dalje obiteljska priča, i to se osjeti. Kad ljudi dođu k nama, ne osjećaju se kao da su u trgovini gdje im netko nešto pokušava “uvaliti”. Atmosfera je opuštena i topla, ostaju dulje nego što su planirali, razgovaraju, vraćaju se.” - Vladimir Mikić

Koji bi trenutak iz povijesti Intere označili kao prekretnicu u vašem poslovanju?
Vladimir: Da moramo izdvojiti jedan trenutak kao pravu prekretnicu u povijesti Intere, onda bi to sigurno bilo preseljenje u novi izložbeni prostor 2021. godine, u ulici Kralja Držislava 8. Taj prostor nam je, osim što je znatno veći i otvoreniji, napokon dao mogućnost da u potpunosti izrazimo ono što Intera zapravo jest – u dizajnu, u idejama, u načinu na koji komuniciramo s klijentima. Na staroj lokaciji, pokraj Trga Franje Tuđmana, proveli smo više od 20 godina. Iako nam je ta adresa draga i bila nam je dom, prostor je jednostavno bio premalen da pokažemo sve što želimo. U Kralja Držislava se sve nekako posložilo. Lokacija, prostor i jednostavno smo znali da je ovo novo poglavlje. Ovdje možemo predstaviti brendove koje zastupamo na način koji zaslužuju i klijentima približiti atmosferu i promišljanje dizajna na naš način.
“Ovdje je Intera napokon mogla biti ono što je oduvijek htjela biti. I to se osjeti čim netko uđe u prostor.” - Nataša Trbović

U njihovom showroomu svjesno izbjegavaju ono što se često viđa u klasičnim salonima namještaja a to su očekivane, simetrične i često ukočene postave. Takav pristup jednostavno im nije blizak. Umjesto toga, cilj im je stvoriti prostor koji izgleda kao da se u njemu živi, s dinamikom, kontrastima i ponekim iznenađenjem.
Vaš brand Element, razvijen u suradnji s Numen/For Use, postao je prepoznatljiv. Što mislite da čini Element toliko posebnim na hrvatskom tržištu?
Nataša: Element smo pokrenuli 2005. s Numen/For Use jer smo htjeli napraviti namještaj koji nije samo estetski, nego i arhitektonski smislen – nešto što prirodno nadopunjuje prostor. Komadi su funkcionalni, izrađeni od masivnog drveta, uglavnom slavonskog hrasta, jednostavni, ali s karakterom. Cilj nam je bio izbjeći prolazne trendove i stvoriti nešto mirno, postojano i prepoznatljivo. Element nije bučan, ali ostaje u prostoru. Ljudi ga prepoznaju jer u sebi nosi nešto poznato i trajno, a opet dovoljno posebno da ostavi dojam.
I stvarno, svaka čast Numenu na tome. Bez njih, Element ne bi imao taj karakter koji ga danas čini prepoznatljivim.


Jedan od najizazovnijih projekata na kojem su radili bio je hotel Lone u Rovinju – prvi dizajnerski hotel u Hrvatskoj. Taj projekt i danas pamte kao jedan od najambicioznijih i najkompleksnijih u svom portfelju. Arhitektonsko rješenje potpisuje zagrebački studio 3LHD, dok je na interijeru surađivalo više timova, uključujući i Numen/For Use, dugogodišnje partnere Intere.
Postoji li neki komad namještaja ili brend u Interi koji smatrate pravim “iconic” komadom?
Nataša: U Interi zastupamo mnogo brendova koji u svojim kolekcijama imaju prave mid-century klasike, i teško je izdvojiti samo jedan komad kao “onaj pravi”. Ipak, neki su nam posebno prirasli srcu. Artifortov Little Tulip i Orange Slice, dizajnera Pierra Paulina, za nas su bezvremenski jer to su komadi koji izgledaju jednako svježe danas kao i kad su prvi put predstavljeni. Imaju tu neku mekoću i skulpturalnost koja ih čini posebnima, a opet su potpuno funkcionalni. Još jedna autorica koja nas uvijek iznova inspirira je Eileen Gray. Njezini komadi za ClassiCon, poput Bibendum fotelje ili legendarnog E1027 stolića, toliko su precizni u detalju i toliko ispred svog vremena da je teško povjerovati da su nastali prije gotovo sto godina. To su radovi koji nisu izgubili ni milimetar relevantnosti.
“Naravno, tu je i USM – njihov modularni sustav već sam po sebi jest ikona, i to ne zato što izgleda upadljivo, nego zato što tiho gradi svoju prisutnost u prostoru. To je komad koji traje desetljećima, a svaki put izgleda kao da je upravo sad dizajniran.” - Nataša Trbović
Od novijih favorita, izdvajaju HAY Palissade kolekciju za vanjski prostor, dizajniranu od braće Bouroullec. Taj dizajn je jednostavan, ali izrazito karakteran. Čvrst, ali lagan u izrazu. Uspijeva biti i estetski jak i potpuno funkcionalan, što je rijetka kombinacija, pogotovo kod outdoor namještaja.

U današnjem brzom svijetu, što mislite kakvu ulogu ima “vječni” dizajn koji nadmašuje trendove?
Lovro: Danas, u ovom brzom i konzumerističkom vremenu, sve je jasnije da je pametnije ulagati u kvalitetne proizvode bezvremenskog dizajna, nego u stvari koje su trenutno “in”, ali slabije kvalitete i kratkog roka trajanja. To vrijedi za sve, ali posebno se odnosi na uređenje interijera.
“Kad birate komade koji imaju dugoročnu vrijednost, ne samo estetsku, nego i funkcionalnost, stvarate bazu prostora koja može trajati godinama.” - Lovro Vlajki
Lovro: Mi u Interi jako vjerujemo u tu filozofiju. Jednom kad imate dobar temelj, kroz godine lako možete osvježiti prostor detaljima, umjetničkim djelima, tekstilom ili nekim novim komadom. Ali ta osnova: stol, stolice, lampa, fotelja, ako su pametno odabrani, neće zastarjeti. To nisu “instant” komadi, već oni koji s vremenom postaju bolji. I što je najbolje, dugoročno su često i jeftiniji jer ih ne mijenjate svakih par godina. To je odgovornije, održivije i smislenije i kao pristup dizajnu i kao način življenja.

Što smatrate najvećim izazovom u dizajnu interijera danas, posebno u kontekstu održivosti i funkcionalnosti?
Vladimir: Danas je, više nego ikad, najveći izazov ostati autentičan. U svijetu gdje se interijeri sve češće oblikuju prema onome što je trenutno popularno, lako je izgubiti osobnost prostora. Sve češće viđamo interijere koji izgledaju gotovo identično, uredno, lijepo, ali bez karaktera. Nama to nikad nije bila ideja dizajna.
“Za nas je najvažnije da prostor ima svoju priču, da je prilagođen kontekstu, mjestu, ali i konkretnoj osobi, obitelji, načinu života. Dizajn ne smije biti kopija, nego odgovor na stvarne potrebe. I upravo u toj iskrenosti leži i održivost jer kad nešto ima smisla i stvarno odgovara korisniku, onda traje, bez obzira na trendove.” - Vladimir Mikić

U Interi s pažnjom prate globalne dizajnerske trendove, ali ih ne pokušavaju doslovno prenijeti u svoj rad. Svjesni su specifičnosti hrvatskog, a posebno zagrebačkog konteksta, gdje publika cijeni dobar dizajn, ali istovremeno traži toplinu, funkcionalnost i osobnost prostora. Održivost i modularnost također postaju ključne jer sve više se traže rješenja koja traju, prilagođavaju se prostoru i imaju svrhu, a posebno ih veseli što Zagreb danas ima publiku koja zna što želi. Ne traže kopije, već autentične prostore koji zaista žive s ljudima.

Za kraj, teško je ne spomenuti koliko je susret s ekipom iz Intere bio topao, otvoren, iskren i pun entuzijazma za ono što rade. Nema tu distance ni pretencioznosti, samo iskrena strast prema dizajnu i želja da se prostor osmisli s mjerom i karakterom. A sve to s nevjerojatnom lakoćom, kao da je najprirodnija stvar na svijetu. Ukratko, ljudi s mjerom, ukusom i sjajnom energijom.
Hvala Nataša, Vladimire i Lovro na ovom ugodnom intervjuu!

Slike: Tatjana Bukvić, Numen
Comments