TAG Heuer kroz povijest: Od Edouarda Heuera do prvog švicarskog sata u svemiru

Povijest Heuera započinje 1860. godine kada je Edouard Heuer u švicarskom La Chaux-de-Fondsu osnovao vlastitu urarsku tvrtku. Nekoliko godina kasnije poslovanje je preselio u rodni Brugg, gdje je otvorio radionicu pod nazivom Edouard Heuer & Compagnie, da bi se potom trajno nastanio u Bienneu, iskoristivši porezne pogodnosti koje je grad nudio novim poduzećima. Već 1869. prijavio je svoj prvi patent za sustav navijanja džepnih satova putem krunice, bez potrebe za ključem.

Razvoj tvrtke ubrzano je napredovao tijekom sljedećih desetljeća. Godine 1887. patentiran je oscilirajući zupčanik za štoperice, mehanizam koji je omogućio jednostavno pokretanje i zaustavljanje kronografa pritiskom na tipku te se u različitim oblicima koristi i danas. Ubrzo nakon toga, 1892., predstavljen je prvi Heuerov kronograf, koji je godinu kasnije prikazan na Međunarodnoj izložbi u Amsterdamu.

Nakon smrti Edouarda Heuera, vodstvo su preuzeli njegovi sinovi Jules-Edouard i Charles-Auguste. Braća su nastavila inovirati te su 1895. patentirala jedno od prvih vodootpornih kućišta za džepne satove. Početkom 20. stoljeća tvrtka se širi na američko tržište imenovanjem ekskluzivnog distributera Henri Freund & Bros., dok istodobno nastavlja predstavljati nova tehnička rješenja.

Veliku pozornost privukao je model "Time of Trip" iz 1911., prvi kronograf namijenjen ugradnji u automobile i zrakoplove. Opremljen višenamjenskom krunicom na poziciji 12 sati, omogućavao je očitavanje vremena i trajanja putovanja. Upravo je ta inovacija poslužila kao temelj za predstavljanje prvih ručnih kronografa 1914. godine. Dvije godine kasnije lansiran je Mikrograph, prva štoperica sposobna mjeriti vrijeme do 1/100 sekunde, a zatim i Semikrograph te Semicrosplit, modeli s još naprednijim mogućnostima mjerenja.

Reputacija tvrtke dodatno je učvršćena kroz suradnju s Olimpijskim igrama. Heuerove štoperice korištene su kao službeni mjerni instrumenti na igrama u Antwerpenu 1920., Parizu 1924. i Amsterdamu 1928. godine. Povezanost sa sportom i automobilizmom pridonijela je rastu brenda tijekom 1920-ih, kada se na satovima počinje pojavljivati i danas prepoznatljiv logotip u obliku štita.

Unatoč gospodarskim teškoćama koje je donijela Velika depresija, Heuer je nastavio proizvodnju tijekom 1930-ih. Godine 1933. predstavljen je Autavia, instrument za automobile i zrakoplove čije je ime nastalo kombinacijom riječi automobile i aviation. U istom razdoblju tvrtka razvija i posebne pilotske kronografe dizajnirane od početka kao ručni satovi, a ne prerade džepnih modela. Godine 1934. Heuer prvi put nastupa na sajmu urarstva u Baselu, dok su krajem desetljeća dodatno unaprijeđena vodootporna svojstva kronografa zahvaljujući novom dizajnu tipki.

Tijekom 1940-ih ugled Heuerovih kronografa nastavio je rasti. Među poznatim vlasnicima bili su američki predsjednici Dwight Eisenhower i Harry Truman. Godine 1948. lansiran je Auto-Graph, kronograf s posebno prilagodljivom skalom za različite namjene, uključujući sportske aktivnosti. Uslijedili su Solunar, razvijen na zahtjev trgovca Abercrombie & Fitch za prikaz plime i oseke, te Mareograph odnosno Seafarer, prvi kronograf s indikatorom razine plime i brojčanikom za regate.

Tvrtka je nastavila razvijati instrumente za kontrolne ploče vozila, brodova i zrakoplova, a 1958. predstavila je cijelu novu seriju takvih uređaja. Iste godine pridružio joj se Jack Heuer, predstavnik četvrte generacije obitelji, koji će kasnije odigrati ključnu ulogu u oblikovanju najpoznatijih modela marke.

Početkom 1960-ih Jack Heuer pokrenuo je razvoj ručnog kronografa s rotirajućom lunetom nazvanog Autavia. Prva generacija predstavljena je 1962. godine i ubrzo je postala omiljena među vozačima Formule 1. Iste godine Heuer je ispisao povijest kada je astronaut John Glenn tijekom misije Mercury nosio Heuerovu sportsku štopericu, čime je marka

postala prvi švicarski proizvođač satova prisutan u svemiru.

Godinu kasnije predstavljena je Carrera, kronograf inspiriran legendarnom utrkom Carrera Panamericana. Naglasak je bio na preglednosti i ergonomiji, a model je ubrzo postao jedan od najpoznatijih satova u povijesti brenda. U isto vrijeme Heuer je, zajedno s tvrtkama Buren, Dubois Depraz i Breitling, radio na razvoju prvog automatskog kronografskog mehanizma. Rezultat tog projekta bio je revolucionarni Calibre 11, koji je kasnije ugrađen u Autaviju, Carreru i Monaco.

Monaco je dodatno privukao pozornost zahvaljujući prvom vodootpornom četvrtastom kućištu za automatski kronograf. Krunica postavljena na lijevu stranu simbolično je naglašavala da sat ne zahtijeva ručno navijanje. Tijekom 1970-ih linija automatskih kronografa proširena je modelima Daytona, Montreal, Silverstone, Calculator, Monza i Jarama. U tom je razdoblju Heuer postao snažno povezan s motosportom, čemu su pridonijeli Steve McQueen, koji je nosio Monaco u filmu „Le Mans”, te partnerstvo s Ferrarijevom F1 momčadi.

Paralelno s mehaničkim satovima, tvrtka je razvijala elektroničke i kvarcne tehnologije. Microsplit 820 iz 1973. bio je prvi kvarcni džepni sportski mjerač vremena s digitalnim prikazom, a od 1975. do 1982. Heuer proizvodi niz uspješnih digitalnih ručnih satova, među kojima se isticao Chronosplit Manhattan GMT.

Početkom 1980-ih predstavljena je serija 2000, profesionalna sportska kolekcija sa značajkama poput vodootpornosti do 200 metara, safirnog stakla i jednosmjerno rotirajuće lunete. To je bio jedan od posljednjih velikih projekata razvijenih pod vodstvom Jacka Heuera prije nego što je zbog krize švicarske urarske industrije prodao svoj udio u tvrtki.

Godine 1985. tvrtku preuzima saudijska grupacija TAG (Techniques d’Avant Garde), a početkom 1986. službeno nastaje ime TAG Heuer. Prvi model pod novim identitetom bio je Formula 1, kvarcni sat inspiriran trendovima koji su tada obilježavali tržište. Do 2000. godine prodano je više od tri milijuna primjeraka tog modela.

Slijedila je serija S/el iz 1987., prepoznatljiva po narukvici s karikama u obliku slova S. Kasnije je preimenovana u Link i ostala je važan dio kolekcije. Zahvaljujući snažnoj prodaji, promet tvrtke porastao je s 66 milijuna švicarskih franaka 1988. na 420 milijuna 1996. godine.

Krajem 1990-ih TAG Heuer počinje intenzivnije koristiti vlastitu povijest kao inspiraciju. Kolekcija Re-Edition donijela je moderna izdanja legendarnih modela Carrera i Monaco. Za promociju Monaca tvrtka je osigurala prava na korištenje lika Stevea McQueena preko njegova sina Chada McQueena. Godine 1999. većinski udio u TAG Heueru preuzima grupacija LVMH, dok tvrtka nastavlja djelovati samostalno.

Početkom novog tisućljeća predstavljeni su novi modeli poput Monze te koncept Monaco Sixty-Nine. Posebnu pozornost izazvao je Monaco V4 Concept iz 2004., koji je pet godina kasnije ušao u proizvodnju u ograničenoj seriji. Iste godine lansiran je i 2000 Aquaracer, model koji je kasnije dao ime cijeloj kolekciji Aquaracer.

Proslava 150 godina postojanja 2010. obilježena je predstavljanjem vlastitog kronografskog mehanizma Calibre 1887 te koncepta Grand Carrera Pendulum. Uslijedili su Mikrograph, sposoban mjeriti 1/100 sekunde, Mikrotimer Flying 1000 s preciznošću do 1/1000 sekunde te Mikrogirder, koji je 2012. osvojio glavnu nagradu Grand Prix de l’Horlogerie de Genève.

TAG Heuer je 2015. predstavio Carrera Calibre Heuer 01, dvije godine kasnije vratio model Autavia s mehanizmom Heuer 02, a 2019. isti kalibar ugradio i u Monaco. Nova generacija ronilačkog sata Aquaracer Professional 300 stigla je 2021., dok je 2023., povodom 60. obljetnice Carrere, predstavljena Carrera Chronograph Glassbox promjera 39 milimetara.

Fotografije: Tag Heuer, Oracle Time, On The Dash