Lovro Vlajki: Zaštitno lice Intere

Ako se nađete u Intera showroomu, velika je vjerojatnost da će vas dočekati nasmijano lice Lovre, čija energija i pristup poslu ostavljaju snažan dojam već pri prvom susretu. Iako smo se upoznali prije nekoliko godina, bilo je jasno da njegova priča zaslužuje svoje mjesto na portalu, što danas kroz našu novu rubriku Man of the Month, napokon dolazi na svoje mjesto.

Lovro utjelovljuje suvremeni, dinamičan pristup životu i radu. Njegovi interesi kreću se od boksa i trčanja do dizajna i automobila, a upravo ta kombinacija discipline, estetike i pokreta oblikuje njegov svakodnevni ritam.

U sklopu našeg novog serijala #ManOfTheMonth razgovarali smo s Lovrom o tome što ga pokreće, gdje pronalazi inspiraciju i kako gradi vlastiti put unutar i izvan showrooma. Evo što smo saznali.

Možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima?

Lovro Vlajki: Imam 26 godina i cijeli život sam na neki način okružen dizajnom. Uz to, dok su neki nogometni fanatici ili vjerni pratitelji tenisa, moja “fiksacija” je oduvijek bio boks, nešto što je na mene prenio djed, a što sam kroz srednjoškolske dane aktivno trenirao.

Intera je obiteljska tvrtka koja se već 30 godina bavi dizajnom i opremanjem interijera, tako da mi je taj svijet od početka bio blizak. Ipak, formalno sam krenuo potpuno drugim putem i studirao na fakultetu političkih znanosti, pa je moj ulazak u ovaj posao bio više stvar prakse nego plana. U Interi sam već tri i pol godine i prošao sam sve faze do toga da danas vodim prodaju i marketing. Taj put je bio dosta prirodan i postepen, kroz rad, projekte i svakodnevno učenje na terenu. Danas me najviše veseli upravo ta kombinacija - rad s ljudima, razvoj projekata i činjenica da svaki dan donosi nešto novo.

Kako obično započinješ svoj dan? Imaš li neku rutinu ili navike?

Lovro Vlajki: Iskreno, živim u nekim fazama, imam periode kad sam jako discipliniran i strogo držim rutinu, a bome i periode kad idem potpuno suprotno tome. Trenutno sam negdje između.

“Volim dan započeti s nečim zdravim, makar to bila samo voćka, jer znam da mi to odmah postavi ton za ostatak dana. Ako to preskočim, lako skliznem u manje strukturiran početak, a onda je i ostatak dana nekako kaotičniji.” - Lovro Vlajki

Njegova priča s dizajnom razvijala se prilično prirodno. Od malih nogu bio je okružen lijepo oblikovanim prostorima zahvaljujući Nataši i Vladimiru, koji su u vrijeme njegova djetinjstva gradili Interu u ono što je danas. Upravo pod utjecajem tete i tetka razvio je interes za dizajn, ali ne na razini jednostavnog “ovo mi je lijepo”, već kroz dublje pitanje – kako nešto uopće nastaje? Intervju s Vladimirom i Natašom pročitajte ovdje.

Još kao dijete promatrao je automobile i razmišljao zašto je dizajner odabrao baš tu liniju, taj prijelaz ili taj detalj. S vremenom se taj način razmišljanja proširio i na namještaj, arhitekturu i urbanizam, zapravo na sve što nas okružuje. Danas stvari ne promatra isključivo kroz “sviđa mi se / ne sviđa mi se” aspekt, već nastoji razumjeti zašto su oblikovane upravo na način na koji jesu.

Ključni si član Interinog tima. Kako izgleda tvoj tipični radni dan?

Lovro Vlajki: Moj tipičan dan zapravo nema baš klasičan početak – ili sam već u uredu, ili u autu na putu prema nekom sastanku ili našem skladištu, to su tri najčešća scenarija. Često dan krene dosta rano, ponekad i s pozivima još dok sam praktički na putu, jer se uvijek nešto rješava u hodu. Prva stvar kad se “uhvatim” dana je briefing s Patrikom – ja vodim prodaju i marketing, a on logistiku i ta podjela odlično funkcionira.

Nakon briefinga dan obično provodim ili u showroomu ili na terenu. Ako sam u showroomu, fokus je na komunikaciji s klijentima, izradi ponuda i izvedbenom planiranju, dok marketing uključuje dogovore oko snimanja kampanja, suradnji i contenta za Instagram. Ako sam na terenu, radi se o sastancima s klijentima, arhitektima i dizajnerima, izmjerama te odlascima na isporuke gdje se sve koordinira s partnerima.

Intera danas zastupa dvadesetak pažljivo odabranih brendova, većinom iz Italije i Skandinavije. Tamo možete pronaći od HAY-a i Bolie, preko Carl Hansena, do Arflexa i MDF Italie. Tu je i USM Haller, švicarski klasik.

Ključ uspjeha Intere su Nataša i Vladimir, kaže nam Lovro, čija predanost i kontinuitet u radu traje više od 30 godina. Krenuli su u vrijeme kada dizajn u Hrvatskoj praktički nije postojao, gradeći tržište od nule i ostajući dosljedni svom identitetu. Taj dugoročni pristup prenijeli su na tim, stvarajući bazu vjernih klijenata i prijateljskih odnosa.

Koji brend iz showrooma bih posebno izdvojio? Zašto baš taj?

Lovro Vlajki: Kad smo se djevojka i ja useljavali, USM je bio prva stvar koju smo definirali za uređenje. USM danas ima već kultni status. Nastao je 60-ih godina u Švicarskoj i ono što je fascinantno je da se od tada praktički nije mijenjao. Cijeli sustav temelji se na jednoj genijalnoj ideji modularnosti. Konstrukcija se sastoji od kuglice, čeličnih cijevi i panela, a upravo ta patentirana kuglica omogućuje da se sve spaja i beskonačno konfigurira. Mislim da je upravo to razlog zašto će USM zauvijek biti klasik. Ne prati trendove, nego ih ignorira i baš zato ostaje relevantan. Danas ga ima u privatnim interijerima, uredima, galerijama, pa čak i u kolekciji MoMA-e u New Yorku, što dovoljno govori o njegovom statusu.

Brend kojeg zastupate HAY, je dobio novu kolekciju za kućne ljubimce? Možeš li nam reći više o tome?

Lovro Vlajki: HAY Dogs kolekcija je odličan primjer kako se dizajn danas širi izvan klasičnih okvira interijera. Radi se o kolekciji s idejom da stvari koje koristimo za kućne ljubimce budu jednako dizajnirane kao i ostatak doma. Kolekcija uključuje sve od ležajeva i zdjelica do ogrlica, povodaca i igračaka, ali naglasak nije samo na funkciji, nego i na estetici. Zanimljivo je da su pet proizvodi inače dosta neutralni, dok je HAY tu uveo boju, karakter i jedan lifestyle moment da i ti predmeti postanu dio prostora, a ne nešto što se skriva. Zapravo je to danas potpuno logično, svi volimo naše četveronožne prijatelje i oni su dio obitelji, pa zašto ne bi bili i dio dizajnerske priče doma.

U što bi po tvom mišljenju svaki muškarac trebao uložiti, bez obzira na stil?

Lovro Vlajki: Mislim da bi svaki muškarac prije svega trebao ulagati u sebe. Na kraju dana, svatko se budi sam sa sobom i nosi teret vlastitih odluka, navika i načina na koji živi. To je jedino što se ne može promijeniti preko noći niti kupiti.

“Zato smatram da je najvažnije ulagati u zdravlje, disciplinu i osobni razvoj, u ono što dugoročno oblikuje osobu i poslovno i privatno. Pod tim ne mislim samo na klasično “raditi na sebi”, nego na konstantno propitivanje vlastitih odluka, učenje kroz iskustvo i spremnost na promjenu.” - Lovro Vlajki

Osobni razvoj je i način na koji se osoba nosi s pritiskom, kako komunicira s ljudima, koliko je dosljedna sebi i koliko je spremna preuzeti odgovornost za ono što radi. Sve ostalo dolazi kao posljedica toga.

Iako, ima nešto i u dobrim autima…kaže nam Lovro.

Veliki si ljubitelj Range Rovera. Što te kod njih posebno privlači?

Lovro Vlajki: Za to je definitivno “krivac” Vladimir. Kroz njega sam od malena zavolio automobile, pogotovo oldtimere i neke zanimljivije, karakterne modele. Kroz moj život imao je stvarno jedinstvenu kolekciju: od Citroëna SM, Lancie Kappe Coupe pa do Range Rovera. To nisu bili “obični” auti, nego svaki s nekom pričom i razlogom zašto je baš taj. Trenutno sređuje Range Rover Classica, a meni je ostavio Range Rover L322 iz 2003., koji je isto projekt na kojem radimo, a cilj je vratiti ga u život kako treba.

Ta kockasta silueta mi je oduvijek bila najljepša od svih generacija, još kao klinac sam bio zaluđen tim autom. Ono što mene posebno privlači je taj sirov osjećaj u vožnji, povezan si s cestom, bez previše nepotrebne tehnologije koja danas sve filtrira. Imaš osjećaj da stvarno voziš auto, a ne da auto vozi tebe. Danas to više nije luksuzan auto u klasičnom smislu, barem ne na način na koji su to novi modeli. To je pravi workhorse. U njemu se već vozilo sve i svašta, od paleta do cijelih sofa te iskreno, svaki put me iznenadi što sve uspijem nagurati da mi stane unutra. To je auto koji koristiš, ne čuvaš i upravo u tome je njegova čar. Daleko je od savršenstva sa svim svojim mušicama i problemima po kojima je također poznat ali baš zato je i zanimljiv jer je to auto koji ima dušu.

Omiljena ruta za provozati svoj Range Rover?

Lovro Vlajki: Kada sve radi kako treba, svaka ruta mi je omiljena ruta.

Bez koje tri stvari nikada ne izlaziš iz kuće?

Lovro Vlajki: Volio bih da mogu reći  kao i većina ljudi da nikad ne izlazim bez ključeva, no to nažalost često nije slučaj. Ali zato bez mobitela i šarenih čarapa stvarno ne izlazim.

Imaš li omiljeni brand sunčanih naočala?

Lovro Vlajki: Nisam neki fanatik za sunčane naočale ali volim Persol.

Koji je tvoj omiljeni brand satova?

Lovro Vlajki: Trenutno skrolam bespućima interneta u potrazi za nekim vintage Omega modelom, u nadi da ću se uskoro i “nagraditi”, tako da moram reći Omega. Ima nešto u tim starijim modelima, ta kombinacija dizajna, mehanike i priče koja stoji iza svakog sata.

Imaš li omiljeno mjestu u Zagrebu u koje se rado vraćaš? Restoran, kafić, park npr.

Lovro Vlajki: Oduvijek sam volio noćno trčanje na Jarunu, pogotovo kad je vrijeme malo lošije i ima magle. Ta atmosfera mi baš odgovara. Odrastao sam na zapadu grada, tako da mi je taj dio uvijek bio “moj”. Otkad sam se preselio to mi malo fali pa se volim vratiti kad god stignem. Uz dobar soundtrack u slušalicama, to mi je jedan od boljih načina za reset nakon dana.

Omiljena pjesma?

Lovro Vlajki: Gorillaz - Feel Good Inc.

Kako izgleda tvoj savršen slobodan dan?

Lovro Vlajki: Kad mi je dan slobodan, iskreno najviše volim ne imati nikakav plan. S obzirom na hektičnost cijelog radnog tjedna, idealno mi je ujutro odraditi trening, a onda ostatak dana provesti s djevojkom - lagana šetnja do grada, neki dobar ručak i općenito opušten tempo. Najbitnije mi je da u tom trenutku nema razmišljanja o poslu ni obavezama, samo reset i uživanje u danu.

Hvala Lovro na ovom zanimljivom intervjuu i puno sreće u budućnosti!

Slike: Tatjana Bukvić

Prostor: Intera